Jedna sretna priča, jedan sretan kraj …

Jedna sretna priča, jedan sretan kraj …

 

U životu ljudi, kao i u životu svakog živog bića pa i životu psa, isprepliću se slučajnosti sa sudbinama. Stvaraju se veze i životi koje nismo planirali, ponekad slučajno a ponekad s namjerom..
U vremenu kada se čini da je svijet surov, nepravedan i neizdrživo bolan, možda i puno više nego prije želimo Vam darovati  jednu lijepu priču…
Priču o sasvim slučajnom susretu … Susretu koji se zbio u hladno siječanjsko vrijeme u najtužnijem dijelu Utinje.

 

 

 

 

 

 Sasvim obična cura, Valentina iz Zagreba, dovezla je pomoć u hrani za naše skloništarce i pomogla nam slikati  peseke. Utinja je bila okovana snijegom, a u maloj košarici stisla se buhtlica koja je imala jedva mjesec dana :(

Valentina ju je primila kao i svakog drugog peseka za slikanje, ali u trenutku kada ju je morala vratiti, jednostavno ju nije  mogla ispustiti iz ruku.. Buhtlica je bila premala a još manje su bile njene šanse da će preživjeti još koji dan ili sat bez majčinog mlijeka i u hladnoći skloništa…

Jedan trenutak i jedan pogled u male crne oči, bio je dovoljan … buhtlica se stisla u toplim rukama i krenula put Zagreba …

Ovo je njeno pismo par mjeseci nakon toga dana :

 

“Drage Jasminka i Jadranka!

  

Oprostite sto se dugo nisam javila ali htjela sam Vam  sloziti najljepse fotkice da vidite kako je nasa mala crna buhtla ne samo prezivjela nego lijepo napreduje, druzi se i uvlaci svima pod kozu.

 

Shvatila sam da tako necu nikad poslati pa sam  sada poslala nabacano svega :) da je ipak konacno vidite .

 

Tonka (Tonkica) Buhtla :) je jedan zdravi, zivahan, pametan, svojeglavi zafrkant s kojim nikad nije dosadno.

Druzeljubiva je i dobrocudna,  spretna i zaigrana. Ponekad pravi hooligan koji sad vec i galami ali i veliko veselje.

Voli metle i partviše, loptice, carape, noge, srecom sve osim loptica ipak sve manje. U svemu voli pomagati, u pospremanju, na vrtu čupa i sadi itd.

 Od malena nije prevelika maza jer je uvijek imala nekog posla ali ipak smo je uspjeli i razmaziti. U tome imamo pomoć cijele ekipe – ako sam ja “mama” kak me zezaju, imamo i dedu i baku i tetu (bez kojih ne bi mogle ovih mjeseci) i uju i ujnu u dijaspori koji se vesele svakoj novoj slicici :) i hrpu dvonoznih i cetveronoznih prijatelja.

 

Iako nam nije bila u planu, nekako se poslozilo i jos se slaze :) Tonka raste i ne staje :D idemo  iz dana u dan dalje, uz malo vise obaveza i  organizacije ali veselije nego prije i nitko ne moze sad ni zamisliti da bi bilo drugacije :)

 

Puno vam hvala na tome i svemu sto radite… Hvala Jadranki sto je podigla malu buhtlu iz kosarice :)

 

Nadam se da imate uspjeha i sa drugim buhtlama…

 

Za sada toliko, poslat cu vam i dalje koju fotku da vidite kolika je ( sad ja na nekih oko 17 kg – imala je 1.20)

 

 

lijepi pozdrav od Valentine i Tonke!!! “

 

 

Tonka je danas jedno sretno šašavo stvorenje u kojem uživaju svi koji je sretnu, a najbolja prijateljica joj je Buba, također naša skloništarka koja je svoju sreću našla sa Ivanom.

 

One comment

  1. ana jurenić

    predivna priča,svaka čast!

Komentiraj